Najveća životinja koja je ikada živela na zemlji je plavi kit. Težak je blizu 200 tona, ima srce veličine omanjeg automobila a kroz njegovu aortu može prošetati čovek srednjeg rasta. Kitovi su kao što znamo sisari, te spadaju u toplokrvne životinje. Sa druge strane najveća kopnena toplokrvna životinja je slon, težak tek nekih 7 – 8 tona. Otkud tolika razlika u veličini?
Prvo što pada u oči je različitost životnih sredina kita i slona. Kit živi u moru te ne mora da razvija snažan skelet i mišiće koji bi nosili toliku masu, jer se kreće u „bestežinskom stanju“. Međutim, ni jedan zakon fizike ne brani kopnenoj životinji da razvije snažan skelet i mišiće te da bude znatno krupnija od slona. Setimo se samo dinosaurusa.
Druga uočljiva razlika u staništima kita i slona jeste temperaturna stabilnost sredine u kojoj se kreću. Voda ima ogroman toplotni kapacitet u poređenju sa vazduhom te su dnevna temperaturna kolebanja minimalna. Sa druge strane, vazduh sa svojom malom specifičnom toplotom doživljava velike temperaturne oscilacije u toku samo jednog dana. I jedna i druga životinja imaju konstantnu temperaturu tela što postižu održavanjem termodinamičke ravnoteže sa okolinom. Naime, koliko toplote proizvedu u jedinici vremena (zajedno sa toplotom koju dobiju od okoline za isto vreme) mora biti jednako toploti koju predaju okolini. Kako ni jedna toplokrvna životinja ne može značajno uticati na količinu toplote koju će proizvoditi (to je prepušteno vegetativnom nervnom sistemu), jedini način održavanja stalne temperature je kontrola toplote koja se gubi, odnosno kontrola hlađenja. Mi, ljudi, smo to rešili odevanjam, dogrevanjem ili rashlađivanjem putem grejnih tela ili klima uređaja. Kako to rešavaju kit i slon?
Kada je u pitanju kit situacija je prilično jednostavna. Evolucijom je vegetativni nervni sistem kita prilagođen termostabilnoj okolini – vodi, te je proizvodnja toplote usklađena sa potrošnjom. Slon je sa druge strane morao da razvije dodatne mehanizme hlađenja, kako bi u vrelim danima pojačao hlađenje i izbegao pregrevanje. Jedan od instrumenata koje je razvio jesu ogromne i veoma dobro prokrvljene uši. Velika površina ušiju omogućuje efikasno hlađenje krvi koja se nakon toga vraća u telo i na taj način ga hladi. Mahanje ušima samo pospešuje hlađenje krvi.
Šta bi se desilo da je slon dest puta veći, da ima 70 tona? Osim što bi imao veću masu imao bi i veće dimenzije. Bio bi viši, duži i širi. Ako na trenutak zanemarimo konkretan oblik slona i zamislimo ga kao loptu (greška koju pri tom pravimo ne utiče značajno na procenu rezultata), možemo sprovesti sledeću računicu:
Zapremina lopte se izračunava prema formuli: