Akustika je deo fizike koji se bavi proučavanjem zvuka. Zvuk je longitudinalni talas koji se prostire kroz vazduh brzinom od 343 m/s, a čije se frekvencije protežu od 20 Hz do 20 kHz. Ukoliko je frekvencija talasa manja od 20 Hz nazivamo ga infrazvuk, a ukoliko je veća od 20 kHz - ultrazvuk. Infrazvuk ljudsko uho ne može da čuje, ali on još uvek može da deluje na ljudsko telo kao spoljašnja prinudna sila koja izaziva nelagodu. Urbane sredine obiluju izvorima infrazvuka (saobraćaj i strukturna buka u zgradama). Ultrazvuk mogu da čuju mnoge životinje (psi čuju ultrazvuk do 100 kHz). Neke životinje, kao na primer slepi miš, koriste ultrazvuk kao instrument ekolokacije. Emituju ultrazvuk u okolinu, a zatim hvataju njegov eho, na osnovu čega određuju položaj i kretanje objekata u okolini. Na bazi ovog principa radi i instrument za eholokaciju ljudske proizvodnje, koji se naziva sonar.
Svaki prirodni izvor zvuka proizvodi istovremeno mnoštvo talasa, koji se mešaju u jedan jedinstveni - složeni talas. Ton je zvuk koji može da se otpeva ili odsvira. Strukturu tona čine osnovna frekvencija i njeni celobrojni umnošci, koji se nazivaju viši harmonici (alikvote). Osnovnu frekvenciju ljudsko uho doživljava kao visinu tona. Što je osnovna frekvecija tona veća čujemo viši ton (soprani), a što je osnovna frekvencija tona manja čujemo dublji ton (basovi). Boja tona je određena odnosom intenziteta viših harmonika. Tako na primer ton čija je osnovna frekvencija 100 Hz sadrži i frekvencije: 200 Hz, 300 Hz, 400 Hz ... Intenziteti ovih dodatnih frekvencija zavise od izvora tona, odnosno instrumenta. Svaki instrument ima karakterističan odnos viših harmonika, na osnovu čega i razlikujemo pojedine instrumente.
Šum je zvuk koji nema ni jednu izraženu frekvenciju. Ovakav zvuk ne može se otpevati ili odsvirati. Ukoliko su sve čujne frekvencije ravnopravno zastupljene u zvuku, nazivamo ga beli šum.