4. Vidljiva svetlost je deo spektra koji možemo opaziti čulom vida. Talasne dužine vidljive svetlosti imaju vrednosti od 380 nm do 760 nm. Svaka talasna dužina je jedna boja, te talasi većih talasnih dužina ostavljaju utisak crvene boje, dok smanjenjem talasnih dužina doživljaj boja prelazi preko narandžaste, žute, zelene i plave do ljubičaste boje. Ovo se jasno može videti kada se sunčeva svetlost prelama na zaostalim kapljicama kiše u vazduhu i kreira prirodnu pojavu koju nazivamo duga. Energija vidljive svetlosti je dovoljna da pobudi elektrone u molekulima i atomima da promene svoje energetsko stanje (pređu na viši energetski nivo), na čemu počiva hemija ljudskog oka, koja nam omogućuje da "vidimo" svetlost.
5. Ultraljubičasta svetlost je deo elektromagnetnog spektra čije talasne dužine leže u oblasti između vidljive svetlosti i X zračenja (380 nm -100 nm). Sunce emituje oko 10%, od ukupnog zračenja, u oblasti ultraljubičaste svetlosti. Energije ovog zračenja mogu da izazovu jonizaciju atoma i na taj način im značajno promene osobine i ponašanje. Ultraljubičasto zračenje je odgovorno i za kidanje međumolekulskih veza, destrukciju tkiva i DNK. Tek je formiranje slobodnog kiseonika i ozonskog omotača u atmosferi, koji apsorbuje ultraljubičasto zračenje, omogućilo razvoj života na kopnu. Sposobnost ultraljubičastog zračenja da uništava ćelijski sadržaj se danas koristi kao osnov za sterilizaciju medicinskih instrumenata kod određenih vrsta sterilizatora. Sa druge strane, ovo zračenje je odgovorno za nastanak promena boje kože pri sunčanju kao i oštećenje iste. Ultraljubičasto zračenje je najčešći uzrok raka kože.